Isto tako, subota je bila trajni znak
ugovora koji je Izrael trebalo da "zapamti". To je bila
ceremonija svetkovana sedmično kao stalno obnavljanje zaveta. Kao
i u slučaju obrezanja, ako je stranac želeo da se pridruži društvu
zaveta, morao je da drži subotu:
"A sedmi
je dan odmor Gospodu Bogu tvom; tada nemoj raditi nijedan posao,
ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja,
ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim."
[2.Moj 20:10].
Primetimo kakav je odnos subote i zaveta
bio u vreme proroka Isaije i kako se od stranaca koji su se priružili
Izraelu očekivalo da drže subotu zaveta:
"I neka
ne govori tuđin koji pristane uz Gospoda: Gospod me je odlučio od
svog naroda; i neka ne govori uškopljenik: Gle, ja sam suvo drvo.
Jer ovako veli Gospod za uškopljenike: Koji drže subote moje i izbiraju
šta je meni ugodno, i drže zavet moj, Njima ću dati u domu svom
i među zidovima svojim mesto i ime bolje nego sinova i kćeri, ime
večno daću svakome od njih, koje se neće zatrti. A tuđine koji pristanu
uz Gospoda da Mu služe i da ljube ime Gospodnje, da Mu budu sluge,
koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže zavet moj"
[Isa. 56:3- 6].
Obrezanje je bilo dato Izraelu kao
jednokratni znak ulaska u zajednicu ugovora. Subota je bila data
kao periodični znak Sinajskog Zaveta koje je Izrael trebalo da "pamti".
9. Strane ugovora su bile Bog i
jedino narod Izraela. Drugi narodi nisu bili uključeni u ovaj zavet.
10. Pravila Sinajskog Ugovora bila su otvorena i za druge, ali samo
ako se obrežu, drže subotu i ako su voljni da se pridržavaju svih
uslova ugovora.
11. Trajanje Sinajskog Ugovora je rečeno da će biti zauvek, večno,
trajno ili "od kolena do kolena".
12. Svrha ugovora je bila da obezbedi osnovu za zajednicu između
Boga i Izraela i da služi kao svedok u slučaju prekršaja ugovora.
13 .Prekšaj ugovora podrazumevao je prekršaj Deset Zapovesti, drugih
zakona u "knjizi zaveta" ili znakova zaveta: subote i
obrezanja.
14. Data je i uredba kojom se pravi razlika između namernog i nenamernog
greha.
15. Izraelac je bio kažnjavan smrću ili izbačen iz zajednice ugovora
za namerni greh.
16. Izraelac koji bi počinio nenameran greh je imao mogućnost da
se očisti pod uslovom da ispuni određene žrtve.
17. Sinajski Ugovor je tipični zakonski ugovor.
Sinajski Ugovor je tako detaljan kao da je pisan za nezrele ljude.
18. Sinajski Ugovor je posredni ugovor sa ključnim vođom između
Boga i sinova Izrailjevih.
|