Očigledno, izraz "Deset riječi" nije u Mojsijevim knjigama upotrebljen slučajno. Ne radi se o običnim "zapovestima", vec o posebnim odredbama koje sadrže celokupni starozavetni Zakon [5.Moj 4:13, 9:9,11]. Sve se ove odredbe ponavljaju i detaljnije obrazlažu kroz detaljne zapovesti (mitzvot) na drugim mestima u Petoknjižju. Na primer, šesta "reč" Dekaloga, "ne ubij" detaljno je opisana u 2.Mojsijevoj 21, sedma "reč" je detaljno opisana u 3.Mojsijevoj 18. četvrta "reč" u 3.Mojsijevoj 23 itd. Gotovo celo Petoknjižje bavi se detaljnim opisom odredbi Dekaloga.
U Novom Zavetu ove zapovesti, obrazloženja Dekaloga, su eksplicitno izmenjena "čuli ste kako je kazano starima ... a ja vam kažem ..." [Matej 5:21-43]. Uopšte, Stari Zavet je tipološki i predstavlja senku Novog Zaveta. Međutim, iako su zapovesti zamenjene savršenijim, izgleda da ne nalazimo zakonski ekvivalent/zamenu za "Deset reči". Samo na prvi pogled...
Jevanđelje svetog apostola Jovana Bogoslova:
"U početku bjese Logos (Riječ), i Logos bjese u Boga,
i Logos bjese Bog. ... I Logos postade tijelo i nastani
se medu nama ... I od punoće njegove mi svi primismo,
i blagodat na blagodat. Jer se Zakon dade preko Mojseja,
a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista."
[Jovan 1:1-17]
Dakle, Zakon (deka-logos, deset riječi) je dat preko Mojsija, a blagodat i istina kroz Isusa Hrista (Logos, Riječ). Osnova starog Zakona je Dekalogos, osnova Novog Zakona je Logos. U oltaru starozavetnog hrama nalazio se kovčeg zaveta sa Dekalogom, u oltaru hrama Novog Zaveta nalazi se sam Logos, Riječ Bozija, Gospod Isus Hristos. Dekalog je senka onoga koji ga je dao - Gospoda Hrista.
|