Kako je uveden desetak?

 Kako je uveden desetak?

George R. Knight, profesor crkvene istorije na adventističkom teološkom fakultetu, donosi u svojoj knjizi "Kratka istorija Hrišćanske adventističke crkve" zanimljiv izveštaj o tome kako se razvijala doktrina o davanju desetka u toj organizaciji.

 

Hrišćani su se uvek držali principa dobrovoljnih darova koji je opisan u Bibliji:

"A učenici odlučiše da svaki od njih, koliko koji mogaše, pošalje, na pomoć braći koja življahu u Judeji."
(Dela 11:29)

"Svakog prvog dana nedjelje, neka svaki od vas ostavlja kod sebe sakupljajući koliko može, da ne bivaju prikupljanja onda kada dođem."
(1.Kor 16:2)

Međutim, ubrzo nakon svoga nastanka osnivači Adventizma su počeli da "podstiču" svoje sledbenike koliko bi to trebalo da bude. Za svoje "finanskijske probleme" osnovana je "radna grupa", koja je "rešenje" tražila u Pismu:

"Očekujući finansijske probleme, crkva u Battle Creeku (najuticajnija crkva poštovaoca subote) osnovala je u proleće 1858. radnu grupu da istražuje Pismo za plan podrške propovedničkoj službi. Pod vođstvom J.N.Andrewsa, ova grupa je podnela izveštaj početkom 1859. godine. Oni su preložili plan koji je postao poznat kao sistemsko darivanje (ili "sestra Betsy", kako su ga neki nazvali).

Plan je podsticao muškarce da daju pet do dvadeset pet centi sedmično, a žene dva do deset centi. Osim toga, obe su grupe trebale da daju jedan do pet centi sedmično za nekretnine vredne stotinu dolara.

James White je bio oduševljen planom procenjujući da hiljadu mogućih darodavaca samo u Michiganu mogu darovati 5.980 dolara godišnje, dovoljno da se pošalje pet "misionara" na Zapad "kao podrška delu u ovoj državi", a da se darovaoci "ne lišavaju životnih potreba" (RH, 26. maja 1859.).

Iako "sestra Betsy" nije odgovarala sistemu davanja desetka koji je Hrišćanska adventistička crkva prihvatila nakon daljeg proučavanja Biblije krajem 1870-ih, bio je to prvi korak u sistemskoj potpori Crkve i dalji razvoj službene organizacije pokreta."

(George R. Knight "Kratka istorija Hrišćanske adventističke crkve", poglavlje "Sestra Betsy i podrška službi")

Potpuno nebiblijski, očigleno na osnovu finansijskih kalkulacija vođa. Ipak, ovaj je sistem donosio suviše malo novca, pa su se vođe pokreta bacile na dublje "proučavanje Biblije" ne bi li pronašli profitabilniji sistem:

"Nije trebalo puno vremena da Crkva otkrije slabosti sistema darivanja. "Sestra Betsi" je bila nedovoljna i glomazna, a nedostajao joj je i biblijski temelj. Crkva je tokom 1860-ih i 1870-ih postepeno sve bolje razumevala istinski desetak. Ovo pitanje je sazrelo početkom 1876. godine kada je Dudley M. Canright objavio niz članaka u Reviewu naglašavajući da se u Malahiji 3:8-11 iznosi "biblijski plan za finansijsku podršku propovedničke službe". "Bog traži", tvrdio je on, "da Njegov narod daje desetak, jednu desetinu od svih prihoda za podršku rada Njegovih slugu" (RH, 17. februara 1876.).

Canright je svoje dokaze izneo na zasedanju Generalne konferencije u novembru procenjujući da bi kasa Generalne konferencije godišnje primila 150.000 dolara umesto 40.000 kada bi svi adventisti verno odvajali desetak. Kao rezultat ovog prikaza, na zasedanju je zakjučeno da je dužnost svih članova da "u uobičajenim okolnostima odvoje jednu desetinu od svih svojih prihoda za Božije delo" (isto, 6. aprila 1876.). Od tada je Hrišćanska adventistička crkva sve više primenjivala biblijski desetak."

(George R. Knight "Kratka istorija Hrišćanske adventističke crkve", poglavlje "Napredak u finansijskoj službi")

Očigledno, glavni kriterijum za uvođenje desetka je gotovo četvorostruko uvećanje prihoda koje je time postignuto. Kao izgovor, upotrebljen je odlomak Starog Zaveta koji se očigledno odnosi na strarozavetni Izrael:

"Eda li će čovek zakidati Boga? A vi mene zakidate; i govorite: U čem Te zakidamo? U desetku i u prinosu. Prokleti ste, jer me zakidate, vi, sav narod. Donesite sve desetke u spreme da bude hrane u mojoj kući, i okušajte me u tom, veli Gospod nad vojskama, hoću li vam otvoriti ustave nebeske i izliti blagoslov na vas da vam bude dosta."
(Malahija 3:8-11)

Odmah ispred tog odlomka, pisac sasvim jasno saopštava kome su upućene te reči - "sinovima Jakovljevim" - Izraelcima, a ne Hrišćanima:

" Jer ja Gospod ne menjam se; zato vi, sinovi Jakovljevi, ne izgiboste. Od vremena otaca svojih odstupiste od uredbi mojih i ne držaste ih. Vratite se k meni, i ja ću se vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama. Ali velite: U čem bismo se vratili?"
(Malahija 3:6-7)

Nema nikakve sumnje da je razlog za uvođenje desetka isključivo profit, a ne Biblija kako adventistički propovednici tvrde. Zbog profita, odbačeno je jasno biblijsko učenje - "ko koliko može".