Znaci vremena?

 Znaci vremena?

Biblija nas na nekoliko mesta obaveštava da će se neposredno pre Hristovog dolaska dogoditi određeni znaci u prirodi.

“Sunce će pomračiti i mesec svoju svetlost izgubiti. I zvezde će spasti sa neba i sile nebeske pokrenuti. I tada će ugledati Sina čovečjega gde ide na oblacima sa silom i slavom velikom.”
(Marko 13:24-26)

“Zatrese se zemlja vrlo i sunce posta crno kao vreća od kostreti, i mesec posta kao krv.”
(Otkrivenje 6:12)

 

Naravno, pošto su osnivači adventizma izračunali da će se Hristov drugi dolazak dogoditi 22. oktobra 1844. godine, to su oni pokušali da pronađu ispunjenje ovih stihova, i tako ubede narod u autentičnost onoga što su tada propovedali.

Elena Vajt je to vrlo jasno uradila. Za nju su se ovi znaci dogodili 1755., 1780. i 1833. godine!

“Ovi znaci pokazali su se pre početka devetnaestog veka. Kao ispunjenje ovog proročanstva, 1755. godine posle Hrista desio se najstrašniji zemljotres ikada zabeležen. Iako je poznat kao potres u Lisabonu, on se osetio u velikom delu Evrope, Afrike i Amerike.”
(Velika Borba, 251)

“Posle 95 godina pojavio se drugi znak spomenut u proročanstvu… 19. maj 1780. godine poznat je kao “mračni dan”. Od Mojsijevog vremena nije zabeležen slučaj da je tako gusta tama, na tolikom prostranstvu i da je tako dugo trajala.”
(Velika Borba, 253)

“Godine 1833, dve godine otkako je Miler počeo da objavljuje dokaze o skorom Hristovom dolasku, pojavio se poslednji znak koji je Isus prorekao kao znak svog drugog dolaska. .. Ovo proročanstvo se ispunilo na upadljiv i neobičan način padanjem meteora 13. novembra 1833. godine. To je bio veličanstven prizor padanja zvezda, kakav istorija nikada ranije nije zabeležila.”
(Velika Borba, 275)

Da li su ovi dogadjaji bili zaista ispunjenje proročanstava ili samo prirodni fenomeni bez tako specifčnog značenja?

Lisabonski zemljotres - 1755

Kao što smo to videli Elena Vajt tvdi da je to bio “najstrašniji zemljotres ikada zabeležen”.

Međutim, podaci jasno govore da taj zemljotres, iako razoran, nije bio ni najači po intezitetu a ni po broju nastradalih. Evo liste najjačih zemljotresa u istoriji.

 

Datum

Lokacija

Postradali

1

23. Januar 1556

Kina, Shansi

830,000

2

11. October 1737

Indija, Calcutta

300,000

3

27. Juli 1976

Kina, Tangshan

255,000

4

9. Avgust 1138

Sirija, Aleppo

230,000

5

22. Maj 1927

Kina, Xining

200,000

6

22. Decembar 856

Iran , Damghan

200,000

7

16. Decembar 1920

Kina, Gansu

200,000

8

23. Mart 893

Iran , Ardabil

150,000

9

1. Septembar 1923

Japan , Kwanto

143,000

10

28. Decembar 1908

Italija, Messina

100,000

11

Septembar 1290

Kina, Chihli

100,000

12

Novembar 1667

Caucasia , Shemakha

80,000

13

18. Novembar 1727

Iran , Tabriz

77,000

14

1. Novembar 1755

Portugalija, Lisabon

70,000

15

25. Decembar 1932

Kina, Gansu

70,000

Očigledno je da zemljotres u Lisabonu nije bio “najstrašniji zemljotres ikada zabeležen”. Takav je bio u Kini 1556, koji je odneo sa sobom dvanaest puta više ljudi nego onaj u Lisabonu. A onaj koji se dogodio 1920. godine u Kini (što je svakako 165 godina bliže Hristovom dolasku od Lisabonskog) odneo je tri puta više žrtava od Lisabonskog.

Mračni dan – 1780

Elena Vajt samouvereno tvrdi da ”od Mojsijevog vremena nije zabeležen slučaj da je tako gusta tama, na tolikom prostranstvu i da je tako dugo trajala.”

Međutim, za razliku od zemljotresa, mračni dani se tokom istorije nikada nisu merili po intezitetu, prostranstvu i trajanju. Tako da su takve tvdnje krajnje proizvoljne.

Sa druge strane, zna se da je taj mračni dan 1780 godine u severoistočnom delu SAD-a, izazvao dim velikog požara u Novoj Engleskoj, koga je nanela jaka oluja. Tako da se i u adventističkim krugovima vremenom pojavljivalo pitanje, može li ovaj lokalni događaj predstavljati jedan sveopšti znak Hristovog dolaska koji bi bio svedočanstvo celoj populaciji na Zemlji?

Sa druge strane, podaci govore da je bilo više “mračnih dana” tokom istorije koji su uglavnom bili prouzrokovani dimom u vazduhu. Samo u protekloj deceniji bilo je više takvih događaja koji su prouzrokovali tamu u sred dana i Mesec je tada dobijao crvenkastu boju. Na primer.

  • Oblak pepela sa vulkanske planine Pinatubo na Filipinima – 1991.
  • Dim sa ogromnog šumskog požara u Indoneziji (1985-86, 1997-98)
  • Dim sa požara ogromnih razmera u Meksiku. (1997-98)

Padanje meteora – 1833

Elena Vajt je kišu meteora koja se dogodila 13. Novembra 1833 opisala kao veličanstven prizor padanja zvezda, kakav istorija nikada ranije nije zabeležila”

Naravno, niko ne negira da se toga dana zaista dogodio jedan prirodni fenomen koji je izazivao različite reakcije kod ljudi. Međutim, da li je ovaj događaj zaista imao takav značaj kakav mu Elena Vajt daje?

1863. godine Hubert Anson Newton, profesor na Yale univerzitetu ustanovio je da je meteorska kiša 1833. godine deo povratnog procesa koji u zemljinu orbitu dolazi na svake 33 ili 34 godine. Newton je taj ciklus uspeo da trasira još od 585. godine posle Hrista, pronalazeći da su masivne pojave meteora vidljive golim okom zabeležene u godinama 902. 934. 977. 1037. 1202. 1366. 1533.

Takođe 34 godine pre 1833. godine, 12. Novembra 1799. godine naučnik po imenu Aleksandar von Humboldt je iz njegovog kampa u Venecueli zapisao da “je svaki kutak neba ispunjen meteorima koji padaju”

Observatorija na Floridi je iste noći zabeležila da je “u jedno momentu na nebu bilo više meteora nego zvezda”.

17. novembra 1966. godine opservatorija u Arizoni zabeležila je kišu meteora sa 2400 u minuti ili oko 144.000 u jednom satu. 1833. godine intezitet prolaska meteora bio je oko 100.000 po satu.

Padanje meteora iz 1966. godine je 133. godina bliže Hristovom drugom dolasku.

 

Pitanja za kraj:

Ako su dogadjaji iz 1755, 1780 i 1833, bili zaista ispunjenje proročanstva, kako to tvdi jedan od osnivača Adventizma onda su nam potrebna dodatna objašnjenja:

1. Zašto ti znaci nisu doveli do onoga našta su ukazivali u Bibliji?

Otkrivenje 6:15-17 opisuje narod koji kao svedoci tih znakova su u paničnom strahu. Oni, uključujući i “careve zemaljske i vojvode i bogate i silne i robove…” beže ka pećinama i planinama i traže spas. Sve se to nije dogodilo ni 1755, ni 1780 a ni 1833. (osim što su neki 1843 i 1844. dva puta izlazili na livade)

2. Kako to da su ovi znaci sveopšteg događaja Hristovog povratka bili samo lokalnog karaktera?

Hristos je nagovestio propovedanje Jevanđelja za svedočanstvo SVIMA, a ovi događaji su geografski pokrili samo jedan neznatan deo kugle Zemaljske.

3. Zašto oni koji su bili svedoci ovih događaja nisu videli i Hristov povratak?

U Jevanđelju po Marku 13:24-26 čitamo:

“Ali u te dane, posle te nevolje, sunce će pomračiti, i mesec svoju svetlost izgubiti, i zvezde će spadati sa neba i sile nebeske pokrenuti se, I TADA će ugledati Sina Čovečjega gde ide na oblacima sa silom i slavom velikom”

A niko od onih koji su bili svedoci događajima na koje Elena Vajt ukazuje danas više nisu živi. Zemljotres iz 1755. godine se dogodio pre 250 godina! Kako on može biti znak neposrednog Hristovog povratka?

Otkrivenje 6:12-14 kao da nam ukazuje da će svi ti znaci događati jedan za drugim! Da je neko od onih preživelih u Lisabonu 1755. poživeo još 78 godina i da je baš tada iz Portugalije otišao do Severne Amerike da vidi i padanje meteora i da je I danas živ onda bi možda i imalo nekog smisla.

Međutim, svi oni koji su videli ove “znake” su odavno mrtvi.

Sve nas ovo vodi do još jednog zaključka! Elena Vajt i oni koji su osnovali adventizam su nekako morali da ojačaju pozicije svog nonovastalog pokreta na Milerovoj farmi i ubede ljude da se nesto zaista dogodilo 22. Oktobra 1844. godine. U tu svrhu proizvoljno se uzimaju neki događaji i daje im se značaj koji oni to zapravo i nemaju.

 

Za dalje proučavanje:

Danilo 8, ispunjeno proročanstvo
Žrtva svagdašnja i očišćenje svetinje

Yom Kippur (Dan pomirenja) 1844.
Dan pomirenja - pogrešno tumačenje i pogrešan datum
Jovan 10:22,23 - Hristos i praznik očišćenja svetinje
Knjige Makavejske