Naravno, pošto su osnivači adventizma izračunali da će se Hristov drugi dolazak dogoditi 22. oktobra 1844. godine, to su oni pokušali da pronađu ispunjenje ovih stihova, i tako ubede narod u autentičnost onoga što su tada propovedali.
Elena Vajt je to vrlo jasno uradila. Za nju su se ovi znaci dogodili 1755., 1780. i 1833. godine!
“Ovi znaci pokazali su se pre početka devetnaestog veka. Kao ispunjenje ovog proročanstva, 1755. godine posle Hrista desio se najstrašniji zemljotres ikada zabeležen. Iako je poznat kao potres u Lisabonu, on se osetio u velikom delu Evrope, Afrike i Amerike.”
(Velika Borba, 251)
“Posle 95 godina pojavio se drugi znak spomenut u proročanstvu… 19. maj 1780. godine poznat je kao “mračni dan”. Od Mojsijevog vremena nije zabeležen slučaj da je tako gusta tama, na tolikom prostranstvu i da je tako dugo trajala.”
(Velika Borba, 253)
“Godine 1833, dve godine otkako je Miler počeo da objavljuje dokaze o skorom Hristovom dolasku, pojavio se poslednji znak koji je Isus prorekao kao znak svog drugog dolaska. .. Ovo proročanstvo se ispunilo na upadljiv i neobičan način padanjem meteora 13. novembra 1833. godine. To je bio veličanstven prizor padanja zvezda, kakav istorija nikada ranije nije zabeležila.”
(Velika Borba, 275)
Da li su ovi dogadjaji bili zaista ispunjenje proročanstava ili samo prirodni fenomeni bez tako specifčnog značenja?
Lisabonski zemljotres - 1755
Kao što smo to videli Elena Vajt tvdi da je to bio “najstrašniji zemljotres ikada zabeležen”.
Međutim, podaci jasno govore da taj zemljotres, iako razoran, nije bio ni najači po intezitetu a ni po broju nastradalih. Evo liste najjačih zemljotresa u istoriji.
|
Datum |
Lokacija |
Postradali |
1 |
23. Januar 1556 |
Kina, Shansi |
830,000 |
2 |
11. October 1737 |
Indija, Calcutta |
300,000 |
3 |
27. Juli 1976 |
Kina, Tangshan |
255,000 |
4 |
9. Avgust 1138 |
Sirija, Aleppo |
230,000 |
5 |
22. Maj 1927 |
Kina, Xining |
200,000 |
6 |
22. Decembar 856 |
Iran , Damghan |
200,000 |
7 |
16. Decembar 1920 |
Kina, Gansu |
200,000 |
8 |
23. Mart 893 |
Iran , Ardabil |
150,000 |
9 |
1. Septembar 1923 |
Japan , Kwanto |
143,000 |
10 |
28. Decembar 1908 |
Italija, Messina |
100,000 |
11 |
Septembar 1290 |
Kina, Chihli |
100,000 |
12 |
Novembar 1667 |
Caucasia , Shemakha |
80,000 |
13 |
18. Novembar 1727 |
Iran , Tabriz |
77,000 |
14 |
1. Novembar 1755 |
Portugalija, Lisabon |
70,000 |
15 |
25. Decembar 1932 |
Kina, Gansu |
70,000 |
Očigledno je da zemljotres u Lisabonu nije bio “najstrašniji zemljotres ikada zabeležen”. Takav je bio u Kini 1556, koji je odneo sa sobom dvanaest puta više ljudi nego onaj u Lisabonu. A onaj koji se dogodio 1920. godine u Kini (što je svakako 165 godina bliže Hristovom dolasku od Lisabonskog) odneo je tri puta više žrtava od Lisabonskog.
Mračni dan – 1780
Elena Vajt samouvereno tvrdi da ”od Mojsijevog vremena nije zabeležen slučaj da je tako gusta tama, na tolikom prostranstvu i da je tako dugo trajala.”
Međutim, za razliku od zemljotresa, mračni dani se tokom istorije nikada nisu merili po intezitetu, prostranstvu i trajanju. Tako da su takve tvdnje krajnje proizvoljne.
Sa druge strane, zna se da je taj mračni dan 1780 godine u severoistočnom delu SAD-a, izazvao dim velikog požara u Novoj Engleskoj, koga je nanela jaka oluja. Tako da se i u adventističkim krugovima vremenom pojavljivalo pitanje, može li ovaj lokalni događaj predstavljati jedan sveopšti znak Hristovog dolaska koji bi bio svedočanstvo celoj populaciji na Zemlji?
Sa druge strane, podaci govore da je bilo više “mračnih dana” tokom istorije koji su uglavnom bili prouzrokovani dimom u vazduhu. Samo u protekloj deceniji bilo je više takvih događaja koji su prouzrokovali tamu u sred dana i Mesec je tada dobijao crvenkastu boju. Na primer.
- Oblak pepela sa vulkanske planine Pinatubo na Filipinima – 1991.
- Dim sa ogromnog šumskog požara u Indoneziji (1985-86, 1997-98)
- Dim sa požara ogromnih razmera u Meksiku. (1997-98)
Padanje meteora – 1833
Elena Vajt je kišu meteora koja se dogodila 13. Novembra 1833 opisala kao “ veličanstven prizor padanja zvezda, kakav istorija nikada ranije nije zabeležila”
Naravno, niko ne negira da se toga dana zaista dogodio jedan prirodni fenomen koji je izazivao različite reakcije kod ljudi. Međutim, da li je ovaj događaj zaista imao takav značaj kakav mu Elena Vajt daje?
1863. godine Hubert Anson Newton, profesor na Yale univerzitetu ustanovio je da je meteorska kiša 1833. godine deo povratnog procesa koji u zemljinu orbitu dolazi na svake 33 ili 34 godine. Newton je taj ciklus uspeo da trasira još od 585. godine posle Hrista, pronalazeći da su masivne pojave meteora vidljive golim okom zabeležene u godinama 902. 934. 977. 1037. 1202. 1366. 1533.
Takođe 34 godine pre 1833. godine, 12. Novembra 1799. godine naučnik po imenu Aleksandar von Humboldt je iz njegovog kampa u Venecueli zapisao da “je svaki kutak neba ispunjen meteorima koji padaju”
Observatorija na Floridi je iste noći zabeležila da je “u jedno momentu na nebu bilo više meteora nego zvezda”.
17. novembra 1966. godine opservatorija u Arizoni zabeležila je kišu meteora sa 2400 u minuti ili oko 144.000 u jednom satu. 1833. godine intezitet prolaska meteora bio je oko 100.000 po satu.
Padanje meteora iz 1966. godine je 133. godina bliže Hristovom drugom dolasku.
|