24. Možda bih mogao, prijatelji moji, nastavih ja,
da vam pokažem kako je osmi dan važniji od sedmog, jer u sebi ima
sadržanu tajnu koju je na takav način objavio Bog. Ali, da ne biste
kazali kako se ja udaljavam od teme - shvatite, molim vas: krv obrezanja
je ukinuta, a mi poverovasmo u spasiteljnu krv: nastao je drugi
zavet; od Siona je izašao drugačiji zakon. Isus Hristos obrezuje
sve koji to žele, kao što beše predskazano, "kamenim noževima",
da postanu "narod sveti, narod koji čuva veru, koji drži istinu
i čuva mir". "Hajdete sa mnom svi koji želite videti blaga
jerusalimska. Hajdemo, hodićemo u svetlosti Gospodnjoj; On je odpustio
narod svoj, dom Jakovljev. Pođite svi narodi, saberimo se u Jerusalim
koji nije opsednut vojskom zbog ljudskih grehova". "Ja
sam se otkrio onima koji me nisu tražili; pronađoše me oni koji
me ne pitahu", kaže Gospod ustima Isaijinim. "Ja sam rekao:
evo me - narodima koji ne prizivahu ime moje. Ceo dan pružah ruke
svoje narodu nevernome i nepokornom, ljudima koji hode rđavim putevima
i idu za gresima svojim. To je narod koji me žalosti pred licem
mojim".
25. Zajedno sa nama zaželeše da imaju ne malu čast
oni koji sami sebe opravdavaju i nazivaju decom Avraamovom, kao
što Duh Sveti kroz Isaiju vapije, govoreći u njihovo ime; "Pogledaj
sa neba i vidi sa visine stana svetosti tvoje i slave. Gde je tvoja
revnost i sila? Gde mnoštvo milosrđa tvoga, jer si nas ti, Gospode,
trpeo? Ti si Otac naš, jer nas Avraam nije znao i Izrailj nas ne
priznaje. Ali ti, Gospode Otaca naših, oslobodi nas; tvoje ime je
od početka na nama. Zašto si, Gospode, dopustio da toliko bludimo
i da se toliko udaljimo od puta tvoga; ožestočismo srca svoja jer
se ne bojasmo tebe?! Prikloni se radi slugu tvojih, radi plemena
nasleđa tvoga da bismo zadobili nasledstvo od svete gore tvoje.
Postasmo kakvi besmo u početku, dok ti nisi bio naš Gospodar i dok
nismo nosili tvoje ime. Kada otvoriš nebo strah od tebe obujmljuje
gore i vrhove i one se rastaču kao što se topi vosak pred plamenom;
sažećiće oganj protivnike i tvoje ime će biti znano protivnicima
tvojim; narodi drhte od lica tvoga! Kada učiniš nešto slavno, strah
od tebe zavlada gorama. Od večnosti mi ne čusmo i oči naše ne videše
drugoga Boga, osim tebe i osim dela tvojih koja činiš prema onima
koji iščekuju milost. On se susreće sa onima koji vrše pravdu i
oni pominju puteve tvoje. A sada, ti si se razgnevio, jer mi sagrešismo.
Od greha zabludesmo i postasmo nečisti i sva naša pravednost beše
kao dronjci i mi otpasmo kao uvelo lišće, grehova naših radi. Ali,
opomeni se sada, Gospode, jer svi smo mi narod tvoj. Grad svetosti
tvoje postade pust, Sion postade kao pustinja, Jerusalim je proklet;
dom, svetište naše i slava koju blagosloviše oci naši, sažežena
je ognjem i svi običaji naši slavni propadoše. Sve to si dopustio
ti, Gospode, i ćutao si i veoma si nas smirio".
- Šta znače, upita Trifon, tvoje reči: zar niko od nas neće primiti
baš nikakvo nasleđe na gori svetoj Božijoj?
26. Ne kažem ja to, odgovorih ja, nego, svi koji
proganjahu Hrista i koji ga još uvek progone, a ne žele da se pokaju,
neće primiti nikakvo nasleđe na svetoj gori, Dok će narodi koji
poverovaše u Hrista i koji se raskajaše za svoja sagrešenja, ući
u nasledstvo zajedno sa patrijarsima, prorocima i pravednicima koji
se rodiše od Jakova; iako ne subotstvuju, mada se ne obrezuju, niti
praznuju vaše praznike ipak će, bez sumnje, primiti sveto nasleđe
Božije. Bog kroz Isaiju ovako kaže: "Ja, Gospod Bog, prizvah
tebe u pravdi i uzeću te za ruku i osnažiću te i postavih te u zavet
rodu, za svetlost narodima, da bi otkrio oči slepima i izveo zatočene
iz njihovih okova i one koji sede u tami da izvedeš iz doma tamničkog".
I još: "Uzmite znamenja za narode. Evo, Gospod je do kraja
zemlje objavio: kažite ćerima Siona: evo, Spasitelj tvoj je došao
tebi, imajući nagradu i delo svoje pred licem svojim; i nazvaće
ga narodom svetim, iskupljenim od Gospoda, a ti ćeš se nazvati gradom
traženim i neostavljenim. Ko je taj koji dođe iz Edoma, lepota njegove
odeće iz Vosora? On, najlepši u odeždi, koji dolazi u veličanstvu
sile svoje? Ja rasuđujem o pravednosti i sudu spasenja. Od kuda
je lepota tvojoj odeći i haljine tvoje su kao iz vinogradske prese?
Prepun razvaljenog vinograda, ja sam okretah tocilo i iz naroda
nema muža sa mnom; Ja ih satirah u gnevu i rasipah ih kao zemlju
i izlih njihovu krv na zemlju. Za njih je nastao dan otkupa i godina
izbavljenja. Ja pogledah i ne nađoh pomoćnika, osvrnuh se i niko
da mi pomogne; moja mišica me je spasla i gnev moj se pojavi; Ja
ih satirah u gnevu svome i izlih njihovu krv na zemlju".
27. Ali zbog čega nam ti iz proroštava citiraš samo
ona mesta koja tebi odgovaraju, a ne navodiš nam ona u kojima se
nedvojbeno zapoveda da čuvamo subotu, usprotivi se Trifon? Čuj Isaijine
reči: "Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš što je
tebi drago na moj sveti dan i ako nazoveš subotu milijim danom od
ostalih koji su posvećeni Bogu tvome i budeš je slavio ne idući
svojim putevima i budeš se uzdao u Gospoda; tada će ti On darovati
zemaljska blaga i snabdeće te nasleđem Jakovljevim: usta Gospodnja
rekoše ovo".
- Prijatelji, rekoh ja, druga proroštva ja izostavih ne zbog toga
što mi ona ne odgovaraju ili mi protivureče, nego zbog toga što
vi njih znate i dužni ste da ih znate, jer ako Gospod kroz sve proroke
ponavlja jedno i isto što je i kroz Mojseja zapovedio, onda zbog
vaše neposlušnosti i oponiranja njemu On i ponavlja jedno i isto,
da biste se zbog toga ipak nekako raskajali i ugodili njemu, da
ne koljete više decu svoju na žrtvu demonima i da ne budete "zajedničari
sa kradljivcima i ljudima koji vole darove, koji se progone zbog
plena, koji otkazuju pomoć sirotinji i žestoko presuđuju udovicama
i, najzad, da ruke vaše ne budu natopljene krvlju". "Jer
kćeri Sionove hodahu gordo, uzdignute glave, namigivahu očima i
pocupkivahu nogama". "Svi se iskvariše, vapije Gospod,
svi postadoše neprijatni: nema mudraca, nema ni jednog. Jezicima
svojim obmanjuju, grlo im je otkriveni grob, otrov zmijski je u
ustima njihovim. Nesreća i haos je na putevima njihovim i za put
mira oni ne znađahu". Dakle, kao što je Bog u početku naložio
na vas takve zapovesti, zbog grehova vaših, tako isto za vašu upornost
u gresima ili, još bolje, za umnožavanje grehova vaših, On ponavljanjem
jednog i istog pobuđuje vas da se sećate i da Ga poznate. Međutim,
vi ste tvrdokoran narod i nerazuman; slep i hrom; vi ste "sinovi
koji nemaju vere", kao što sam Bog kaže - samo Ga usnama svojim
poštujete, a srce vaše je daleko od njega! Kažite mi još ovo: da
li je Bog hteo da prvosveštenici greše ako prinose žrtve u subotu
ili greše ako obrezuju u neki drugi dan, jer Bog zapoveda da se
obrezanje vrši striktno u osmi dan, a to može nekada biti i subota?
Ako je On znao da je nečastivo obrezivati subotom, zar nije mogao
zapovediti i naznačiti da se u tom slučaju, kada padne osmi dan
u subotu, obrezanje vrši dan ranije ili kasnije - pre ili posle
subote? Zbog čega Bog tome nije poučio i ljude pravednike, koji
življahu pre Mojseja, koji se nazivahu pravednima i koji mu omilješe,
mada se nisu obrezivali i nisu čuvali subotu?
28. Već smo ovo pitanje čuli od tebe, reče Trifon,
i zamislismo se; ako ćemo kazati po pravdi, pitanje zaslužuje pažnju.
Ja stoga neću, kao i ostali, kazati da je to bila volja Božija;
jer to je uvek izvrdavanje onima koji ne znaju ili nemaju odgovor
na pitanje.
- Ja odgovorih: nemojte zbog toga što sam ja neobrezan da se kolebate
i da mi ne verujete, jer vam iz Pisma i iz verodostojnih činjenica
iznosim svoje dokaze. Imate vrlo malo vremena da se obratite i ako
vas Hristos preduhitri svojim dolaskom zalud će vam biti tada da
se kajete, uzalud ćete suze liti, jer vas On više neće čuti. "Raskrčite
sebi nove njive", savetuje Jeremija narodu, "i ne sejte
u trnje. Obrežite se Gospodu i skinite okrajak sa srca svoga".
Dakle, nemojte sejati u trnje niti na zemlji neobrađenoj, usahloj;
na njoj nećete ubrati plod. Poznajte Hrista - to vam je nova zemlja,
prekrasna i plodovita za srca vaša. "Dolaze dani, govori Gospod,
kada ću pohoditi sve obrezane krajičkom tela, Egipat i Judu, Edom
i sinove Moava, jer svi ti narodi su neobrezani, kao što je i sav
dom Izrailjev neobrezan srcem svojim". Vidite, Bog ne želi
takvo obrezanje koje vam je dato kao znak: ono je nekorisno i Egipćanima,
i sinovima Moava i Edoma. Međutim, bez obzira ko je iz kog naroda,
ako je poznao Boga i Hrista njegovog i ako čuva njegove večne zapovesti
- takav je obrezan prekrasnim i korisnim obrezanjem i prijatelj
je Božiji; Bog radosno prima njegove darove i prinose. Kazaću vam
sada, prijatelji moji, reči samog Boga koje je uputio narodu kroz
proroka Malahiju, jednog od dvanaestorice proroka: "Nisam više
raspoložen prema vama, kaže Gospod, i neću više da primam žrtve
iz vaših ruku; jer ime moje se proslavlja među narodima od sunčanog
Istoka do Zapada i na svakom mestu imenu mome prinose se čiste žrtve;
žrtve su im čiste jer proslavljaju ime moje, a vi ga oskrnavljujete".
I kroz Davida je kazano: "Narod koga Ja nisam znao taj mi je
počeo služiti; sluhom uha svoga, povinovao mi se".
29. Sjedinimo se svi narodi i zajedno proslavimo
Boga što nas je video; proslavimo Ga kroz Cara slave, kroz Gospoda
sila. Jer On je objavio svoju volju i paganima, a naše žrtve njemu
su milije od vaših. Dakle, koju bih ja korist imao od obrezanja,
kada mi već koristi samo Božije svedočanstvo? Kakva je korist meni
od takvog krštenja, kada sam ja već kršten Duhom Svetim? U ovo me
mogu, ja tako smatram, ubeđivati samo oni koji imaju vrlo malo pameti!
Nisam ja utemeljio ovakvo učenje, niti ga je ljudsko iskustvo razradilo,
nego ga je David opevao, Isaija blagovestio, Zaharija propovedao,
Mojsej napisao. Poznaješ li ga, Trifone? Ono se nalazi u vašim zapisima,
ili još bolje, ne u vašim, nego u našim, jer i mi im verujemo, a
vi ih isčitavate i ne shvatate njihov smisao, Ne navaljujte, ne
ukoravajte nas za telesno neobrezanje naše koje je sam Bog ustanovio
i ne sablažnjujte se što mi u subotu pijemo toplu vodu, iz prostog
razloga što Bog i toga dana upravlja svetom isto kao i u ostale
dane; koliko postoji pravednika koje je sam Bog posvedočio, a da
nisu držali ni jednu od tih uredbi zakona.
30. Nemojte pripisivati svojoj ličnoj nevolji to
što Boga lažno optužuju nerazumni ljudi kao da, tobože, On nije
u svim vremenima zapovedao istovetnu pravdu. Mnogima se činilo da
su uredbe zakona nerazumne i nedostojne Boga - reč je o ljudima
koji ne zadobiše blagodat razumevanja, što kroz njih narod vaš nesrećni
i bolan dušom beše prizvan od strane Boga na pokajanje duhovno i
preobraženje i što je večno proroštvo proizneseno posle Mojsejeve
smrti. O tome i psalam govori, prijatelji! Ali, da smo mi umudreni
zapovestima Božijim i da njegove reči smatramo "slađima od
meda i saća", to se očituje iz toga što nas i smrt ne sprečava
da verujemo u njega tj. ni zbog smrti se ne odričemo imena Gospodnjeg.
Svi znate da mi koji verujemo u Boga, molimo Ga da nas izbavi "od
stranih" tj. zlih i lažljivih duhova, kao što to opisno govori
proročko slovo jednog od verujućih u njega. I mi svagda molimo Boga
kroz Isusa Hrista da nas sačuva od demona koji mrze bogopoštovanje,
a kojima se mi nekada klanjasmo - da bismo mi posle obraćanja Bogu
kroz Hrista ostali neporočni. Naime, mi Ga nazivamo Pomoćnikom i
Spasiteljem, imenima od čije sile drhte demoni; i sada, kada ih
zakunemo imenom Isusa Hrista, raspetog u vreme Pontija Pilata, koji
beše upravitelj Judeje, demoni nam se pokoravaju; iz ovoga je svima
očigledno da se i besi pokoravaju imenu i planu desivših se stradanja
njegovih.
31. Ako je zaista toliko velika sila njegova i ako
se tom silom izvršio plan njegovog stradanja, kolika će tek sila
njegova biti u vreme njegovog slavnog dolaska? Doćiće On kao Sin
čovečiji na oblacima, u pratnji svojih anđela, kao što Danilo blagovesti:
"Videh ja, postavljene prestole na kojima sedi Starac danima:
odeća na njemu beše bela kao sneg, vlasi njegove glave kao čista
vuna, presto njegov kao plamen ognjeni, kola pod njim - kao gorući
oganj. Od njega teče reka ognjena, hiljade i hiljade mu služe, tušta
i tma stoji pred njim. Otvoriše se knjige i započe sud. Videh tada
oblik velikih slova koja je govorio rog; zver beše ubijena, telo
njezino umrtvljeno i bačeno na oganj da se sažeže; ostale zveri
behu lišene svoje vlasti, jedino je njihov život bio produžen za
određeno vreme. Potom videh noćno viđenje i, gle, sa oblacima nebesnim
dođe neko sličan Sinu čovečijem i došavši do Starca danima stade
pred njega i oni koji predstojahu privedoše Ga. I bi mu data vlast
i carska čast i svi narodi po plemenima i sva slava služahu njemu,
njegova vlast je - večna vlast, koja se ne oduzima i carstvo njegovo
neće propasti. Ustrašio se duh moj u telu mome i viđenja koja imadoh
pomutiše glavu moju. Ja priđoh jednom od onih što tu stoje i zamolih
da mi objasni sve to. On mi odgovori i razjasni smisao tih obličja:
ove velike zveri označavaju četiri carstva koja će biti istrebljena
sa zemlje i nikada više neće dobiti carsku silu, do veka. Tada sam
zaželeo da pouzdano saznam o četvrtoj zveri koja je sve nadjačala
i beše uistinu strašna; imala je zube železne, a nokte od bakra;
jeo je i rastrzavao sve pred sobom, a ostatke je gazio nogama; zaželeh
da saznam za deset rogova njegovih i za jedan rog koji je na vrh
glave i od koga padoše prve tri zveri; rog taj je imao oči i usta,
snažno je rikao, a izgled mu je bio strašan. Još primetih da je
taj rog vojevao protiv svetitelja i nadjačavao ih je, sve dok nije
prišao Starac danima i svetima dao sud Svevišnjega - tako je nastalo
vreme kada su sveti primili carstvo Svevišnjega. Za četvrtu zver
mi je rečeno sledeće: postojaće na zemlji četvrto carstvo koje će
nadmašiti sva ta carstva, pokoriće svu zemlju, opustošiće je i istrebiti.
Deset rogova označavaju desetoricu careva koji će se dići i posle
njih drugi, koji će svojom zlobom premašiti predhodne; pokoriće
tri cara i počeće atakovati na Svevišnjega, svrgnuće ostale svete
Svevišnjega i zaželeće da izmeni dane i vreme; oni će biti predani
njemu za izvesno vreme i međuvreme. Ali, započeće sud i oduzeće
od njega svu vlast, da bi je iskorenili za sva vremena, Carstvo
i vlast i veličanstvo carstva svekolikog podnebesja biće predani
svetom narodu Svevišnjega, da bi carstvovao večno; sve vlasti će
se pokoriti i služiti samo njemu. Ovde je kraj viđenja. Ja, Danilo,
veoma bejah izbezumljen viđenjem; moj izgled se promenio, a sve
kazano ja sačuvah u srcu svome".
|