Deo 2: Rani drugi vek i Justin Mučenik
Rani drugi vek
Naši najraniji podaci iz drugog veka dolaze iz Plinijevog pisma Trajanu koje opisuje hrišćanske običaje: „Oni imaju običaj da se okupljaju jednog određenog dana pre svitanja“ 11 Zanimljivo je da su se Hrišćani okupljali pre svitanja (možda da bi izbegli progone i da bi omogućili rad tokom dnevnih sati), ali nažalost Plinije nam ne kaže u koji su se dan Hrišćani okupljali, a ni da li je to bilo sedmično.
Obilnije podatke dao je Ignjatije, episkop Antiohije, u pismima koja je napisao do 115. On je upozorio Hrišćane da odbace one koji „propovedaju jevrejski zakon“. 12 Isto tako „ako još uvek živimo po jevrejskom zakonu, priznajemo da nismo primili milost... Besmisleno je ispovedati Hrista Isusa i judaizirati.“ 13
Određenije o suboti, Ignjatije je pohvalio neko koji „više ne svetkuju subotu“ 14 Očigledno, Ignjatije nije svetkovao subotu. Raspravlja se o tome, ipak, koga on pohvaljuje. U prethodnom odeljku, on govori o starozavetnim prorocima, ali ne izgleda da njih optužuje za napuštanje subote, iako neki svetootački pisci citiraju proročke kritike držanja subote (na primer Isaija 1:13). Verovatnije, on pohvaljuje jevrejske Hrišćane koji su napustili svetkovanje subote – „oni koji su živeli u starim stvarima“ 15 Ovo ne znači da su svi jevrejski Hrišćani bili napustili subotu, ali neki jesu, a Ignjatije ih pohvaljuje kod Hrišćana u Magneziji. Nedostatak šire argumentacije pokazuje da Magnežani, kao ni Ignjatije, nisu svetkovalil subotu, ali da su postojali judejstvujući koji su se zauzimali za svetkovanje subote.
Osim toga, Ignjatije hvali neke ljude koji „žive po danu Gospodnjem“ 16 O značenju ovoga se raspravlja, pošto reč „dan“ ne postoji u grčkom tekstu, a postoje tekstualne varijante. Prostor ne dozvoljava detaljnu diskusiju, 17 ali Ignjatijev stav prema suboti pokazuje da je najverovatnije on svetkovao drugi dan, na drugi način.
Naš sledeći dokaz dolazi iz Varnavine poslanice, koja je verovatno napisana u Aleksandriji, moguće čak rano kao 70. godine. 18 ili najkasnije do 132. 19 On piše protiv jevjreskih žrtvi, postova, obrezanja i ostalih zakona. Ti zakoni su bili predslike Hrista. On daje simboličko značenje zakonima o nečistoj hrani, a onda i simboličko značenje subote: „Pazite, deco moja, na značenje reči „završi za šest dana“. To znači da će Gospod završiti sve stvari u sest hiljada godina, jer je za njega dan hiljadu godina.“ 20 (Kompletan tekst Varnavine Poslanice)
Varnava citira Isaiju 1:13-14 kao kritiku subote, zaključujući: „vaše sadašnje subote nisu mi prijatne, nego ona koji sam načinio, kada ču, dajući počinak svim stvarima, načiniti početak osmog dana, a to je početak novog sveta.“ 21 On takođe pominje našu sadašnju nemogućnost da držimo bilo koji dan svetim tako što ćemo biti „čisti u srcu“, zaključujući da ćeme biti u nemogućnosti da držimo subotu svetom sve do eshatološkog novog sveta, nakon što budemo načinjeni potpuno sveti.
U ovom odeljku, Varnava čini ove četiri stvari, koje će biti ponavljane od strane kasnijih autora: 1) On tumači subotu u smislu moralne svetosti, ne odmora, 2) On povezuje subotu sa eshatološkim dobom, 3) On povezuje novo doba sa osmim danom – koji onda povezuje sa osmim danom sedmice: „Zato, takođe, držimo osmi dan sa radošću, dan u koji je Isus ponovo ustao iz mrtvih.“ 22 4) On povezuje hrišćanski bogoslužbeni dan sa Hristovim Vaskrsenjem.
Varnava, suproteći se jevrejskim zakonima, prebacuje zapovest o suboti potpuno u budućnost i, pošto se buduće doba ne naziva samo sedmim, već i osmim, mogao je da posmatra svetkovanje nedelje kao isto takvu predsliku budućnosti. Ovo svetkovanje prvog dana samo je indirektno povezano sa svetkovanjem subote.
Justin Mučenik
Justin Mučenik nam daje dokaze sa još jedne lokacije: Rim godina 150. Njegovi komentari verovatno odražavaju takođe i običaje iz drugih gradova, kao što je Efes, gde je neko vreme živeo. 23
"Na dan koji se naziva nedelja, svi koji žive u gradovima ili na selu se sakupljaju na jedno mesto i čitaju se spisi apostola i proroka... A nedelja je dan u koji se svi okupljamo, jer je to prvi dan u koji je Bog, načinivsi promenu u tami i materiji stvorio svet; a Isus Hristos nas Spasitelj je u taj isti dan ustao iz mrtvih. 24
Justin je jasan: bila je široko rasprostranjena praksa Hrišćana da svetkuju nedelju. 25 „Možda je bilo nekih neznabožačkih Hrišćana koji su svetkovali subotu ... ali ako jeste, njihovi spisi nisu sačuvani.“ 26 Maaksvel zaključuje:
Mnogi Hrišćani su već poštovali nedelju početkom drugog veka... Dokazi su veoma jaki... da su mnogi, ako ne svi, Hrišćani odbacili subotu već do 130. godine... Kao što je svetkovanje nedelje postalo praksa već početkom drugog veka, tako je među neznabožačkim Hrišćanima svetkovanje subote nestalo veoma rano u drugom veku. 27
Ali to nije bila zamena za subotu:
Nedelja je držana samo kao bogoslužbeni dan, ne kao subota u koju je trebalo počinuti od rada... Nedelja u početku nije svetkovana kao „šabat“.... Nije svetkovana kao poštovanje četvrte zapovesti... Hrišćani su poštovali nedelju generalno ne kao dan odmora ili sveti dan, već kao dan radosti. 28
Justin daje detaljno objašnjenje njegovog shvatanja subote u svojem razgovoru sa jevrejskim učiteljem Trifunom, koji objašnjava jevrejski način da se prihvati Bog:
Najpre primi obrezanje, a potom, kao što je uzakonjeno, poštuj subotu i praznike i mladine Božije i, uopšte, ispuni sve što piše u zakonu i možda ti se tada smiluje Bog... Da držiš subotu, da se obrežeš, da držiš mladine, da se umiješ ako dodirneš nešto zabranjeno Mojsijem ili posle polnog opštenja. 29
Trifun je kritikovao Hrišćane:
Vi stalno ističete svoju pobožnost i tvrdite da ste bolji od drugih ljudi, međutim, ničim se od njih ne razlikujete, niti ste životom uzvišeniji od pagana - vi, naime, ne čuvate ni praznike, ni subote, ne obrezujete se, a svu svoju nadu polažete na raspetog čoveka nadajući se da ćete od Boga primiti blagoslov, mada ne ispunjavate njegove zapovesti. Zar nisi nikada pročitao: "Duša koja se ne obreže u osmi dan biće istrebljena iz roda svoga"? 30
A Justin je odgovario da su Hrišćani zaista bili poslušni Bogu, čak i kada je ta poslušnost bila veoma bolna:
Mi bismo takođe zadržali vaša telesna obrezanja i subote i, uopšte, sve praznike, samo da ne znamo razlog njihovog ustanovljavanja - upravo, zbog grehova vaših i ogrubelosti srca vaših. Ako mi strpljivo podnosimo sve napade zlih ljudi i demona na nas, i ako se čak i tokom najgorih muka i najtežih oblika smrti molimo da Bog pomiluje i mučitelje naše i ako po zapovesti novog Zakonodavca nikome ne želimo ni trunku zla, zbog čega ti, Trifone, želiš da mi održimo ono što nam nikako ne škodi tj. plotsko obrezanje, subote i praznike? 31
Justin objašnjava razloge zašto su Hrišćani ignorisali jevrejske zakone:
zbog toga što mi ne živimo po vašem zakonu, što ne obrezujemo telo kao vaši preci, što ne poštujemo subotu kao vi... Nama je darovan večni i savršeni zakon, zavet verni; to je – Hristos... da je On, ustvari, taj novi zakon i novi zavet... Novi zakon vam zapoveda da poštujete svagdašnju subotu, a vi se zadržavate na jednom danu i smatrate da ste zbog toga pobožni, ne shvatajući zbog čega vam je data ta zapovest. ... Ako je neko od vas kriv za prestupanje zakletve ili je kradljivac, neka ne greši više; ako je neko bludnik, neka se pokaje i tek tada će on, ustvari, savršiti poštovanje istinite i prijatne subote Božije. 32
Po Justinovom mišljenju, zapovest o suboti bila je jedno podsećanje na moralnost, a Hrišćani, ponašajući se moralno svakoga dana, su u stalnoj poslušnosti svrsi subote.
Justin nekoliok puta ponavlja da patrijarsi kao što su Avelj, Enoh Lot, Noje i Melhisedek „ugodiše Bogu bez poštovanja subote... Ako do Avraama nije bilo potrebe za obrezanjem, a do Mojseja u suboti, u praznicima i prinosima, onda i sada ... takođe nema nužde u njima.“ 33 Justin napominje da, pošto su subote i žrtve počele sa Mojsijem, one su se završile u Hristu, koji je Novi Zavet. 34
Ne samo da neznabošci ne treba da drže subotu, Justin zaključuje da „pravednici koji se rodiše od Jakova“ takođe ne trebaju. 35 Trifun je zapitao, da li Hrišćanin može svetkovati subotu ako to želi? Justin je znao za neke jevrejske Hrišćane koji su svetkovali subotu i odgovorio – da, sve dok ne pokušavaju da primoraju ostale Hrićane da drže Mojsijev zakon. 36
Justin je objasnio određenu tipologiju između starozavetnih obreda i Hrišćanskog značenja. Među njima je povezanost obrezanja i nedelje:
Zapovest o obrezanju, koja ih obavezuje da uvek obrezuju decu u osmi dan, bila je senka istinskog obrezanja, kojim se mi obrezujemo od obmane i grešnosti kroz Njega koji je ustao iz mrtvih u prvi dan nakon subote, našeg Gospoda Isusa Hrista. Jer prvi dan nakon subote, ostajući prvi od svih dana, naziva se još i osmi. 37
|