Izrada i razmena fotografija je vrsta idolopoklonstva. Sotona sve čini kako bi nam zamračio nebo od naših pogleda. Nemojmo mu pomagati pravljenjem fotografija – idola. Mi trebamo dostići viši standard od onoga koje nam ljudi preporučuju. Gospod kaže: “Nemoj imati drugih bogova osim mene.” (Messages to Young People, str. 316)
“Nakon što sam išla od kuće do kuće i videla mnoge fotografije, rečeno mi je da upozorim narod na ovo zlo. Tako mnogo možemo uraditi za Boga. Mi možemo te fotografije skloniti. One nemaju nikakvu snagu za dobro, već se nalaze izmedju Boga i čoveka.” (Messages to Young People, str. 318)
“Svako iskreno dete Božje biće prosejano kao brašno, i kroz taj proces svako gajeno zadovoljstvo koje odvraća um od Boga se mora žrtvovati. U mnogim domovima police iznad kamina, stalci i stolovi su popunjeni sa fotografijama. Albumu, ispunjeni sa fotografijama rodbine i fotografijama njihovih prijatelja, su postavljeni tako da privuku pažnju posetiocima. Zar ovo nije vrsta idolopoklonstva?” (Bible Echo and Signs of the Times, January 14, 1901)
“Dok sam posećivala škole i domove naših ljudi, videla sam da je sav raspoloživi prostor na stolovima i policama bio ispunjen sa fotografijama. I na desnoj i na levoj strani mogli su se videti fotografije ljudskih lica. Bog želi da se ovo promeni. Da je Hristos na zemlji rekao bi: “Nosite ove stvari odavde.” Rečeno mi je da su te fotografije takvi idoli koji uzimaju i vreme i misli koje se u svetosti treba posvetiti Bogu.” (Messages to Young People, str. 316)
“Godinama smo vodili rat sa ovim duhovnim idolopoklonstvom. Skrhana sam bolom kada vidim kako se fotografije umnožavaju i kače svuda.” (The Ellen G. White 1888 Materials, str. 887)
Medjutim, da li je Elena Vajt zaista verovala u to što govori i što tvrdi da joj je pokazano u “vizijama”? Da li je ona sama praktikovala ono na šta je opominjala tadašnje sledbenike?
“Mislim da nikada nisam dobila takvu fotografiju kao ono koju je Dunham načinio za mene. Rekao mi je da je bolje da onu veću stavim na karticu. Šta misliš o tome?” (Letter 17, 1876, str. 2: To James White, April 30, 1876)
“Dunham mi je dao desetak fotografija na kojima si ti. Hoćeš li da ti ih pošaljem? Šta misliš o njima? Rekla sam mu da mi se ne svidjaju. Ne izgledaju tako prirodno, ali ti možeš da ih upotrebiš. Javi mi.” (Letter 21, 1876, p. 2 (To James White, May 5, 1876)
Interesanto je da je jednom prilikom Elena Vajt javno priznala svoju grešku (1867. godine), ali kasnije godine pokazuju da je ona i dalje nastavila da umnožava “idole” u čuva ih.
“Mi priznajemo našu grešku. Duboko žalimo što smo ikada seli sa našim fotografijama. Godinama se nisam slagala da se fotografišemo iako sam na to pristajala. Koliko sam samo puta poželela da smo ostali postojani. Ali jedino što sada možemo je da priznamo svoju grešku i da zamolimo Boga da nam oprosti, i da zatražimo oproštenje od naše braće i sestara.” (Advent Review and Sabbath Herald, March 26, 1867)
Medjutim, nisu svi tako bili nepostojani! Bilo je vernika koji su ovo pitanje vrlo ozbiljno shvatili, toliko ozbiljno da ih sama Elena Vajt kritikuje, zbog onoga što je sama pre toga godinama pričala!!!
“Kao test prave odanosti, vernici su načinili svoj test po pitanju odevanja i fotografija. Primenjujući drugu zapovest čak i na fotografije, neki od njih su spaljivali fotografije svojih prijatelja… Tako je duh kriticizma, ogovaranja i razdora došao, što je bilo vrlo ranjivo za crkvu. I utisak za nevernike bio je da su svetkovatelji Subote zapravo fanatici i ekstremisti, i da ih je njihova specificna vera učinila surovim, neučtivim, i vrlo nehrišćanskim u karakteru.” (Historical Sketches, str. 211 Ellen G. White in Europe 1885-1887, str. 119) |