Da li je papstvo ustanovljeno 538. A.D.?
U izdanju "Velike borbe" iz 1888. G-đa White piše:
"1260 godina papske prevlasti počinje uspostavljanjem
papstva godine 538. A.D. i zbog toga će biti prekinuto 1798."
(str. 266)
"Ovaj period, kako je navedeno u prethodnim
poglavljima, počinje uspostavljanjem papstva 538. A.D. i završava
se 1798. U to vreme, kada je papstvo ukinuto i papa zarobljen od strane
francuske vojske, papska sila je zadobila svoju smrtnu ranu i proročanstvo
je ispunjeno, 'onaj koji je vodio u ropstvo, biće sam zarobljen'"
(str. 439)
A u izdanju iz 1911. reči su donekle izmenjene:
"1260 godina papske prevlasti počinju 538. A.D. i
biće završene 1798." (str.266)
"Ovaj period,
kako je navedeno u prethodnim poglavljima, počinje sa papskom
prevlasti, 538. A.D. i završava se 1798. U to vreme, papa je
zarobljen od stane fancuske vojske, papska sila je zadobila svoju smrtnu ranu
i proročanstvo je ispunjeno, 'onaj koji je vodio u ropstvo, biće sam
zarobljen'" (str. 439)
U svojem biltenu, Dr. Bacchiochi ukazuje na to da papstvo nije
ustanovljeno 538. A.D.
U
svojoj disertaciji ["Od subote do nedelje"] pokazao sam da je
razvoj papskog primata počeo već u drugom veku, kada je papa
pokazivao svoj vaseljenski autoritet nametnuvši hrišćanskim crkvama u
većini Vaskršnju nedelju, sedmičnu nedelju i osuđivanjem
raznih pokreta kao što su bili Montanisti.
Dr. Bacchiocchi sasvim sigurno nije prvi adventistički
istoričar koji je doveo u pitanje 538. godinu. Godinama su adventistički
istoričari i teolozi uzalud tragali za nekim dokazom da se bilo šta značajno
vezano za papstvo dogodilo 538. Do danas, ništa nije pronađeno. U svakom
slučaju, jedno je sigurno: papstvo nije uspostavljeno 538.
Kada je papska prevlast započela? Dr. Bacchiochhi piše:
Razvoj "papske prevlasti" počinje daleko pre
538. U svojoj knjizi "Istorija hrišćanske Crkve" - koja je
godinama služila kao standardni udžbenik za crkvenu istoriju - Williston
Walker posvećuje poglavlje 6 "Razvitku papstva" tokom četvrtog
do šestog veka. On ukazuje na to da tokom tog perioda bilo je uticajnih papa
kao Damasije (366-384), Inoćentije (402-417) i Lav I, nazvan
"veliki" (440-461), koji su veoma unapredili i duhovni i zemaljski
autoritet papstva.
Na primer, poslednji pomenuti papa,
Lav I Veliki, veoma je uvećao politički uticaj papstva preteći
paklenom vatrom Atili Hunu, kada se ovaj približio Rimu 451 sa svojim zastrašujućim
vojnicima. Atila se pokorio papi i povukao iza Dunava. Kasnije papa Lav je
obezbedio ustupke od Vandala kada su zauzeli Rim 452. Nazvan je "Lav
Veliki" zbog unapređenja i učvršćivanja autoriteta
papstva.
Razvoj papske prevlasti je postepeni proces koji teško može
biti datiran od 538. Proces je već bio počeo u drugom veku pošto
je primat rimskog episkopa bio široko priznat i prihvaćen.
Dr. Bacchoicchi nastavlja ukazujući da papstvo nije
postiglo zemaljsku vlast do 756. kada je papa zadobio teritorije centralne
Italije. Papstvo je kontrolisalo te teritorije do 1870. kada je kralj Sardinije
preuzeo papske teritorije.
Kada smo ustanovili da se 538. godina ne odnosi ni na šta značajno
u istoriji, šta je sa završnim datumom proroštva o 1260 dana? Da li je
papstvo ukinuto 1798? Na strani 579 izdanja Velike borbe iz 1888. godine,
E.White piše:
"Kazna smrtonosnom ranom ukazuje na
ukidanje papstva 1798."
A u izdanju od 1911:
"Kazna smrtonosnom ranom ukazuje
na krah papstva
1798."
Iako je 1798. godina od izvesnog značaja za
papstvo, ona svakako ne označava "ukidanje" niti čak "krah" papstva. Kada je
papa Pije VI bio zarobljen od strane francuskog generala Berthier-a,
papstvo je pretrpelo poniženje, ali bi bilo veliko preterivanje opisati taj
događaj kao "krah" papstva.
U svom biltenu Dr. Bacchiocchi objašnjava šta se desilo nakon zarobljavanja pape
1798:
Zatvaranje pape Pija VI je bilo osuđeno od strane Rusije i Austrije. Obe
nacije su odlučile da udruže snage da bi vratile papu na njegov papski presto
u Rimu. Kada je francuska vlada bila suočena sa tom novom koalicijom i
narodnim ustankom, odlučila je da prebaci papu u Valensiju, u
Francuskoj, gde je i umro 40 dana kasnije, 29. avgusta 1799.
Smrt Pija VI može teško biti posmatrana kao "ukidanje" ili "krah
papstva." To je jednostavno bilo privremeno poniženje ugleda papstva. U
stvari, Pije VI je bio u mogućnosti da daje uputstva za izbor svog naslednika.
Nekoliko meseci nakon njegove smrti, kardinali su se sastali u Veneciji 8.
decembra 1799. i izabrali Varnavu Karamonti, koji je uzeo ime Pije VII, iz
poštovanja prema svome prethodniku.
Novi papa je mogao da pregovara sa Napoleonom u vezi Ugovora iz 1801. i
Organskih odredbi 1802. Ove rasprave vratile su papi neke od teritorija
crkvenih država i odredile obim papskog
autoriteta u Francuskoj.
Naredne godine označile su, ne
opadanje, već oživljavanje papskog autoriteta, posebno pod vlašću
Pija IX (1846-1878). Godine 1854, Pije IX proglasio je dogmu o Marijinom
bezgrešnom začeću. ...
Krunski događaj u vladavini Pija IX bilo je sazivanje Prvog vatikasnkog
sabora 8. decembra 1869. On je imao izuzetno veliku pažnju u celom
rimokatoličkom svetu i 18. jula 1870. sabor je proglasio dogmu o papskoj
nepogrešivosti. Ova dogma je veoma uveća autoritet pape i diskreditovala bilo
koji pokušaj da se 1798-oj pripiše krah papstva.
Svako ko je proučavao hrišćansku istoriju može bzo zaključiti da godine
538. i 1798. ne predstavljaju tačno period papske prevlasti. Rimski episkop je
učvrstio prevlast vekovima pre 528. a papstvo je nastavilo da jača i napreduje
čak i nakon privremenog zastoja 1798. Ove datume su podesili
adventisti kako su im odgovarali. Ovi datumi se lepo uklapaju u proročku
zbrku koju oni konstruišu. Datumi su odabrani zato što se u tu zbrku uklapaju, a
ne zato što zaista određuju godine papske prevlasti.
|