Elen Vajt - greske u Velikoj borbi

 Elen Vajt - Greške u Velikoj borbi

Dr. Samuele 

Bacchiocchi

Ovaj članak je analiza grešaka pronađenih u knjizi "Velika borba" (poglavlja 3, 4, 15, 25, i 35) Ellen White koje su prijavljene od strane penzionisanog profesora teologije i istorije crkve, Dr. Samuele Bacchiocchi-a. Ove greške su objavljene u elektronskom biltenu "Endtime issues" koji se e-mailom dostavlja uglavnom adventistima, ali takođe i nekim prijavljenim ne-adventistima. Izdanje koje ispitujemo je iz "A Reply to Criticisms Part I 'The Use of Ellen White's Writings in Interpretting Scripture'" (1. Avgust, 2002).

Da li je papstvo ustanovljeno 538. A.D.?

Poreklo nedelje

Nedelja i autoritet države

Da li je subota osuđena od strane vaseljenskih sabora?

Netačnosti u vezi Valdenžana


Autor: g. Dirk Anderson, Great Controversy Errors Exposed

Napomena:
Ne slažemo se sa svim komentarima g.Andersona, ali poštujući njegov trud tekst prenosimo bez izmena i u celini.

 
Dr. Bacchiocchi je adventističkoj crkvi učinio veliku uslugu iznevši veliki broj ozbiljnih istorijskih grešaka u "Velikoj borbi" E.White. U ovom tekstu, Dr. Bacchiocchi, bivši profesor na univerzitetu Andrews, sebe opisuje kao "posvećenog adventistu" sa "dubokim poštovanjem" prema spisima Ellen White. Uprkos tome, on je odlučio da se suprotstavi tradicionalnom adventističkom učenju i E.White, predlažući drugačije tumačenje proročanstva o 1260 dana. U okviru toga, izložio je niz grešaka u "Velikoj Borbi." Razmotrićemo te greške u nastavku.
 

Da li je papstvo ustanovljeno 538. A.D.?

 

U izdanju "Velike borbe" iz 1888. G-đa White piše:

"1260 godina papske prevlasti počinje uspostavljanjem papstva godine 538. A.D. i zbog toga će biti prekinuto 1798." (str. 266)

"Ovaj period, kako je navedeno u prethodnim poglavljima, počinje uspostavljanjem papstva 538. A.D. i završava se 1798. U to vreme, kada je papstvo ukinuto i papa zarobljen od strane francuske vojske, papska sila je zadobila svoju smrtnu ranu i proročanstvo je ispunjeno, 'onaj koji je vodio u ropstvo, biće sam zarobljen'" (str. 439)

A u izdanju iz 1911. reči su donekle izmenjene:

"1260 godina papske prevlasti počinju 538. A.D. i biće završene 1798." (str.266)

"Ovaj period, kako je navedeno u prethodnim poglavljima, počinje sa papskom prevlasti, 538. A.D.  i završava se 1798. U to vreme, papa je zarobljen od stane fancuske vojske, papska sila je zadobila svoju smrtnu ranu i proročanstvo je ispunjeno, 'onaj koji je vodio u ropstvo, biće sam zarobljen'" (str. 439)

U svojem biltenu, Dr. Bacchiochi ukazuje na to da papstvo nije ustanovljeno 538. A.D.

U svojoj disertaciji ["Od subote do nedelje"] pokazao sam da je razvoj papskog primata počeo već u drugom veku, kada je papa pokazivao svoj vaseljenski autoritet nametnuvši hrišćanskim crkvama u većini Vaskršnju nedelju, sedmičnu nedelju i osuđivanjem raznih pokreta kao što su bili Montanisti.

Dr. Bacchiocchi sasvim sigurno nije prvi adventistički istoričar koji je doveo u pitanje 538. godinu. Godinama su adventistički istoričari i teolozi uzalud tragali za nekim dokazom da se bilo šta značajno vezano za papstvo dogodilo 538. Do danas, ništa nije pronađeno. U svakom slučaju, jedno je sigurno: papstvo nije uspostavljeno 538. Kada je papska prevlast započela? Dr. Bacchiochhi piše:

Razvoj "papske prevlasti" počinje daleko pre 538. U svojoj knjizi "Istorija hrišćanske Crkve" - koja je godinama služila kao standardni udžbenik za crkvenu istoriju - Williston Walker posvećuje poglavlje 6 "Razvitku papstva" tokom četvrtog do šestog veka. On ukazuje na to da tokom tog perioda bilo je uticajnih papa kao Damasije (366-384), Inoćentije (402-417) i Lav I, nazvan "veliki" (440-461), koji su veoma unapredili i duhovni i zemaljski autoritet papstva. 

Na primer, poslednji pomenuti papa, Lav I Veliki, veoma je uvećao politički uticaj papstva preteći paklenom vatrom Atili Hunu, kada se ovaj približio Rimu 451 sa svojim zastrašujućim vojnicima. Atila se pokorio papi i povukao iza Dunava. Kasnije papa Lav je obezbedio ustupke od Vandala kada su zauzeli Rim 452. Nazvan je "Lav Veliki" zbog unapređenja i učvršćivanja autoriteta papstva.

Razvoj papske prevlasti je postepeni proces koji teško može biti datiran od 538. Proces je već bio počeo u drugom veku pošto je primat rimskog episkopa bio široko priznat i prihvaćen.

Dr. Bacchoicchi nastavlja ukazujući da papstvo nije postiglo zemaljsku vlast do 756. kada je papa zadobio teritorije centralne Italije. Papstvo je kontrolisalo te teritorije do 1870. kada je kralj Sardinije preuzeo papske teritorije.

Kada smo ustanovili da se 538. godina ne odnosi ni na šta značajno u istoriji, šta je sa završnim datumom proroštva o 1260 dana? Da li je papstvo ukinuto 1798? Na strani 579 izdanja Velike borbe iz 1888. godine, E.White piše:

"Kazna smrtonosnom ranom ukazuje na ukidanje papstva 1798."

A u izdanju od 1911:

"Kazna smrtonosnom ranom ukazuje na krah papstva 1798."

Iako je 1798. godina od izvesnog značaja za papstvo, ona svakako ne označava "ukidanje" niti čak "krah" papstva. Kada je papa Pije VI bio zarobljen od strane francuskog generala Berthier-a, papstvo je pretrpelo poniženje, ali bi bilo veliko preterivanje opisati taj događaj kao "krah" papstva.   

U svom biltenu Dr. Bacchiocchi objašnjava šta se desilo nakon zarobljavanja pape 1798:

Zatvaranje pape Pija VI je bilo osuđeno od strane Rusije i Austrije. Obe nacije su odlučile da udruže snage da bi vratile papu na njegov papski presto u Rimu. Kada je francuska vlada bila suočena sa tom novom koalicijom i narodnim ustankom, odlučila je da prebaci papu  u Valensiju, u Francuskoj, gde je i umro 40 dana kasnije, 29. avgusta 1799.   

 

Smrt Pija VI može teško biti posmatrana kao "ukidanje" ili "krah papstva." To je jednostavno bilo privremeno poniženje ugleda papstva. U stvari, Pije VI je bio u mogućnosti da daje uputstva za izbor svog naslednika. Nekoliko meseci nakon njegove smrti, kardinali su se sastali u Veneciji 8. decembra 1799. i izabrali Varnavu Karamonti, koji je uzeo ime Pije VII, iz poštovanja prema svome prethodniku.   

 

Novi papa je mogao da pregovara sa Napoleonom u vezi Ugovora iz 1801. i Organskih odredbi 1802. Ove rasprave  vratile su papi neke od teritorija crkvenih država i odredile obim papskog autoriteta u Francuskoj.   

 

Naredne godine označile su, ne opadanje, već oživljavanje papskog autoriteta, posebno pod vlašću Pija IX (1846-1878). Godine 1854, Pije IX proglasio je dogmu o Marijinom bezgrešnom začeću. ...

 

Krunski događaj u vladavini Pija IX bilo je sazivanje Prvog vatikasnkog sabora 8. decembra 1869. On je imao izuzetno veliku pažnju u celom rimokatoličkom svetu i 18. jula 1870. sabor je proglasio dogmu o papskoj nepogrešivosti. Ova dogma je veoma uveća autoritet pape i diskreditovala bilo koji pokušaj da se 1798-oj pripiše krah papstva.

Svako ko je proučavao hrišćansku istoriju može bzo zaključiti da godine 538. i 1798. ne predstavljaju tačno period papske prevlasti. Rimski episkop je učvrstio prevlast vekovima pre 528. a papstvo je nastavilo da jača i napreduje čak i nakon privremenog zastoja 1798. Ove datume su podesili adventisti kako su im odgovarali. Ovi datumi se lepo uklapaju u proročku zbrku koju oni konstruišu. Datumi su odabrani zato što se u tu zbrku uklapaju, a ne zato što zaista određuju godine papske prevlasti.

 

Poreklo nedelje

 

Na stranicama 52-53 "Velike borbe" g-đa White piše:

"Tokom prvih vekova istinita subota je bila držana od strane svih Hrišćana. Oni su bili posvećeni slavljenju Boga i verujući da je njegov zakon nepromenljiv, oni su revnosno čuvali svetost njegovih propisa."

Primetimo da je reč "vekovi" upotrebljena u množini. To ukazuje da je subota svetkovana bar dva veka od strane "svih Hrišćana." G-đa White je izgleda verovala da su svi Hrišćani svetkovali subotu do "ranog četvrtog veka (kada) je imperator Konstantin objavio dekret koji određuje nedelju za javni praznik širom Rimskog Carstva." (str. 53)   Dr. Bacchiocchi piše u svom biltenu:

Ono što je problematično je  utisak koji mnogi stiču iz izjava EGW da je subota bila svetkovana "od strane svih Hrišćana ... u prvim vekovima" do "ranog četvrtog veka (kada) je imperator Konstantin objavio dekret koji određuje nedelju za javni paeznik širom Rimskog Carstva." (str. 52-53)   Najstariji dokumenti koji pominju nedeljno bogosluženje sežu do Varnave 135. i Justina Mučenika 150. Prema tome, očigledno je da je nedeljno bogosluženje bilo uspostavljeno do sredine drugog veka. To znači, da bi bili istorijski tačni izraz "vekovi" bi trebalo da bude izmenjen jedninom "vek."

 

Nedelja i autoritet države

 

Osim toga, još jednu grešku nalazimo u poglavlju 25 "Velike borbe". Ellen White tvrdi da je izmena subote na neelju od strane pape uz "autoritet države":

"Na račun nedelje je papstvo prvi put potvrdilo svoje drske tvrdnje i njegovo prvo posezanje za autoritetom države bilo je da nametne držanje nedelje kao Dana Gospodnjeg." (str. 447)

Ona daje još jedno istovetno tvrđenje kasnije u knjizi:

"Carski edikti, sveopšti sabori i dekreti crkve podržani od svetovne vlasti bili su stepenici kojima se paganski praznik (dan Sunca) uzdigao na položaj poštovanja u hrišćanskom svetu." (str. 574)

Pre nego pročitamo ocenu ovih navoda Dr. Bacchiocchi-a, dozvolite da podsetimo čitaoca da je Dr. Bacchiocchi široko poštovani adventistički teolog koji je sasvim sigurno najveći poznavalac crkvene istorije u vezi pitanja subota-nedelja u celoj adventističkoj crkvi. Jednostavno ne postoji niko kvalifikovaniji u adventističkoj crkvi  da oceni izjave E.White od Dr.Bacchiocchi-a. Evo njegove ocene:

Obe izjave koje smo upravo citirali su netačne, jer svetovna vlast države nije uticala niti primorala Hrišćane da prihvate nedelju tokom drugog i trećeg veka. U to vreme rimski imperatori su bili prilično neprijateljski raspoloženi prema Hrišćanstvu. Bili su više zainteresovani da uguše Hrišćanstvo nego da podrže vođe crkve u njihovoj promociji nedeljnog bogosluženja. Rimski episkop nije mogao da posegne za "autoritetom države ... da nametne držanje nedelje kao Dana Gospodnjeg." Tek početkom četvrtog veka neki rimski imperatori su aktivno podržali rad crkve, ali to je bilo dugo nakon uspostavljanja držanja nedelje.

 

U svojoj disertaciji "Od subote do nedelje" pokazao sam da je rimski episkop zaista prokrčio put promeni dana bogosluženja, ali je to učinio bez pomoći rimske vlasti. Ono što je uzrokovalo potrebu da se promeni subota na nedelju bio je anti-jevrejski i anti-subotnji zakon proglašen 135. od strane imperatora Adrijana.

 

Nakon ugušenja Drugog jevrejskog ustanka, poznatog kao Barkošibin ustanak (132-135), koji je izazvao velike žrtve, imperator Adrijan je odlučio da reši jevrejski problem na radikalan način zabranivši Judaizam kao religiju. Da bi postigao taj cilj Adrijan je 135. proglasio nezakonitim jevresjku religiju uopšte, a posebno držanje subote.

 

U tom kritičnom trenutku rimski episkop je preuzeo inicijativu da promeni subotu na nedelju da bi pokazao rimskoj vlasti da se Hrišćani odvajaju od Jevreja i da se uklapaju u krugove rimskog društva. Mešutim, u to vreme rimski episkop nije mogao da se pozove na "autoritet države da nametne držanje nedelje kao Dana Gospodnjeg", jer je u očima rimljana Hrišćanstvo još uvek bilo sumnjiva religija koju su gonili, a ne podržavali.

Jasno je iz ocene Dr. Bacchiochi-a da se papa nije oslonio na autoritet države kao što piše g-đa White. Naprotiv, rimski episkop je uspostavio svetkovanje nedelje bez bilo kakve podrške države.

 

Da li je subota osuđena od strane vaseljenskih sabora?

 

G-đa White piše o "velikim saborima" koji su navodno pokušali da "potisnu" subotu da bi uzdigli nedelju umesto nje. Ona piše:

"Veliki sabori su održavani s' vremena na vreme, na kojima su se okupljali crkveni velikodostojnici iz celog sveta. Na skoro svakom od sabora subota koju je Bog uspostavio je bila još malo potisnuta, dok je subota bila podjednako uzdizana." (str. 53)

Održano je sedam sabora (1.Nikejski 325, 1.Carigradski 381, Efeški 431, Halkidonski 451, 2.Carigradski 553, 3.Carigradski 680 i 2.Nikejski 787). Međutim, izgleda da g-đa White uopšte nije bila upoznata sa njihovim sadržajem. Dr. Bacchiocchi piše:

Problem je u drugom delu tvrđenja koji govori da je subota bila "još malo potisnuta" na skoro svakom od opštih sabora. U svim svojim proučavanjima sedam vaseljenskih sabora, nisam pronašao nagoveštaj da je pitanje subote i nedelje bilo razmatrano na njima. Verovatni razlog je što držanje nedelje nije više bilo dovođeno u pitanje - već je bilo postalo široko prihvaćeno od strane Hrišćana."

Kako je subota mogla da bude još malo "potisnuta"  na tim saborima kada se o tome nije čak ni razgovaralo? To je samo još jedan slučaj da g-đa White izmišlja istoriju u svojim spisima i potom tvrdi da je božanski isnpirisana!

 

Netačnosti u vezi Valdenžana

 

G-đa White nas uverava da su Valdenžani svetkovali subotu:

"Tokom vekova mraka i otpadništva tu su bili Valdenžani koji su vrhovnu vlast Rima, koji su odbacili obožavanje slika kao idolopoklonstvo i koji su držali istinitu subotu. Pod najgorim progonstvima oni su čuvali svoju veru." (str. 65)   "od kojih su neki (Valdenžana) držali subotu" (str. 577)

D. Bacchiocchi je verovatno istražio pitanje subote više od bilo koga drugog. Da li je pronašao dokaz da su neki Valdenžani držali subotu?

Utrošio sam nekoliko sati tražeći odgovor u dve naučne knjige "Storia dei Valdesi" (Istorija Valdenžana), koje su napisali Amedeo Molnar i Augusto Hugon. Ove dve knjige je objavlila Valdenžanska zvanična izdavačka kuća "Claudiana" 1974. Na moju žalost nisam našao bilo kakav nagoveštaj držanja subote među Valdenžanima.

Dr. Bacchiocchi nije prvi adventista koji je tragao za dokazima da su Valdenžani držali subotu. Jedino što su pronašli bili su neki dokumenti koji nazivaju Valdenžane nadimkom "insabbati". Nažalost za g.đu White, izraz nema nikakve veze sa subotom. On ukazuje na sandale koje su Valdenžani nosili i bili po tome poznati. Latinska reč za sandale je "sabbatum". Prema tome, Valdenžani su bili insabbati - "oni koji nose sandale."

 

Očigledno, g-đa White je želela da ima neprekinuti niz držanja subote, od vremena apostola, preko Valdenžana u planinama, sve do vremena adventista sedmog dana. Nažalost, takav kontinuitet ne postoji. Držanje nedelje počelo je mnogo ranije nego što je g-đa White mislila, a Valdenžani uopšte nikada nisu svetkovali subotu.   

 

Još jedna netačna izjava koju je g-đa White dala o Valdenžanima je:

"Iza visokih zaklona planina ... Valdenžani su našli mesto za skrivanje. Tu je plamen istine održavan tokom mračnog srednjeg veka. Ovde su hiljadama godina, svedovi istine čuvali drevnu veru." (str. 65-66)

Valdenžanski pokret je osnovao Peter Valdes oko 1176. Oni su bili u okviru rimokatoličke crkve dok nisu izopšteni 1184. Prema tome, bekstvo u planine nije se moglo dogoditi pre 1184. a progonstvo Valdenžana prestalo je u kasnom XVII veku, pa je bilo nemoguće da Valdenžani održe plamen istine "hiljadama godina" tokom srednjeg veka. Oko 500 godina je prikladnija brojka.

 

Autor: g. Dirk Anderson, Great Controversy Errors Exposed

Napomena:
Ne slažemo se sa svim komentarima g.Andersona u prethodnom tekstu, ali poštujući njegov trud tekst prenosimo bez izmena i u celini.