Sve do početka pedesetih godina 19. veka Elena Vajt je čvrsto ubeđivala vernike u nemogućnost istinskog obraćenja ljudi izvan tadašnje male grupe “adventista”. Prema njenim “vizijama” neadventisti vise nisu mogli uzivati u blagoslovima Hristove posredničke sluzbe, za njih su jednostavno vrata milosti bila zatvorena.
1850. godine u časopisu Presenth Truth kaze:
“Mi znamo da je Gospodar od kuće ustao 1844. godine i ZATVORIO VRATA prvog dela nebeske svetinje. Sada ć e oni (pastori i vernici drugih hrišćaniskih zajednica) voditi svoje stado kako bi trazili Gospoda, ALI GA NECE NACI; Njega koji se povukao od njih iza DRUGE ZAVESE” (Presenth Truth, March 1, 1850)
“Ja sam videla da naše molitve ne mogu više pomoći zlima.” (Advent and Sabbath Herald, March 22, 1892)
Ovakav stav prihvatali su i drugi lideri adventog pokreta, ističući da je vrema za svet prošlo po isteku perioda od 2300 dana (1844. godine) i da je sada dan pomirenja otpočeo koji će trajati sedam godina. Joseph Bates je bio jedan od najvećih zagovornika takve teorije, ističući da će se ono što je otpočelo 22. oktobra 1844 završiti Oktobra 1851. godine, kada će Hristos doći. (vidi "The Typical and Anti-typical Sanctuary," str. 10-13, 15, Joseph Bates, 1850).
Elena Vajt podržava tu teoriju nizom “vizija” u kojima ističe:
“Neki misle da ima još mnogo do dolaska Gospoda. Vreme se proteglo nekoliko godina duže nego što su oni očekivali, tako da su oni došli do zaključka da će se produžiti na još nekoliko godina… Videla sam da je Isusovo vreme u Svetinji nad svetinjama skoro završeno, i da će još vrlo kratko trajati.” (Rani spisi, str. 58. izdanje 1907)
A u jednoj drugoj “viziji” piše “U viđenju koje mi je dato 27. Juna 1850. moj anđeo pratilac mi je rekao: Vreme je gotovo na izmaku. Budi spremna, budi spremna, budi spremna… ono što smo mi nekada učili godinama, oni što su nedavno primili istinu moraće da nauće za nekoliko meseci.” (Rani Spisi, str. 64-67)
A samo dva dana kasnije Elene Vajt objavljuje još jednu “viziju”:
“Videla sam da se Isus molio za svoje neprijatelje, ali to ne mora nas da podstakne da se molimo za zli svet, koga je Bog odbacio. Kada se On molio za svoje neprijatelje bilo je nada za njih, i oni su mogli tako izvući korist i biti spašeni Njegovom molitvom. On je tada bio posrednik u prvom delu svetinje za ceo svet. Ali sada se Njegov duh i naklonost povukla sa sveta, a naša naklonost mora biti sa Isusom i mora se povući od bezbožnika. Videla sam da zli ne bi imali koristi od naših molitava sada. “ ( Camden, N.Y., June 29, 1851)
|